Za vlast koja je okovana mržnjom, podjelama i samo njima znanim istinama, koja nikada nije uradila ništa da se posvađani narod pomiri, sem što je blebetala o svojim istinama i osuđivala druge, koja je izbacivala iz sebe otrovne strelice prema onima koji ne misle kao ona, istorija će jednog dana donijeti sud zbog kojeg će se ovaj period crnogorske istorije nazivati periodom velike nesreće i zla
Dovoljno je pročitati imena državnih funkcionera i službenika koji su u vrijeme mandata Mila Đukanovića i Duška Markovića od države dobili kredit ili stan po povoljnim uslovima, pa shvatiti zašto se prema Crnoj Gori odnose kao prema privatnoj prćiji.
Cijela Crna Gora s nestrpljenjem čeka kada će se konačno pojaviti Milova torba koju najavljuje Duško Knežević. Koliko je teška i koliko Migovih koverti u nju može stati pitanje je s kojim Crna Gora odlazi na spavanje, čekajući da li će se narednog dana pojaviti torba puna para.
„Dakle, u Nikšiću je Dritan Abazović bio zadužen za pisanje i ispostavljanje neprihvatljive platforme DF-u koju su sastavljali u američkoj ambasadi operativci CIA-e, a Milošević je bio zadužen za terenski rad po gradu sa ciljem da se razbije formiranje vlasti od strane opozicije u Nikšiću. Poznato je da se tada formalno preuzeo Nikšić od strane opozicije DPS bi ubjedljivije izgubio i predsjedničke izbore 2013. i ne bi mu mogla pomoći čak ni izborna krađa“, rekla je Bulatović.
Vrhunac svega na proglašenju “pobjednika” bile su Filipove zblanute grimase, koje preko društvenih mreža i dalje uveseljavaju cio region i šire, uz pitanja šta je Filip htio da kaže, ili prećuti. I da li se nada novom dijeljenju karata, pri čemu će i za njega ostati neka funkcija, makar novog predsjednika partije, da mu ne bude previše dosadno. Ali, posle Duška Milo više nikom ne vjeruje.
Preskupa je cijena kojom je Andjušić platio privilegije, preskupa čak i za opšti ambijent moralnog posrnuća akuelnog režima. Medjutim, da je to čemu se predao proizvod prisile ili prijetnje obaveza Demokratskog fronta bila bi da ga uzme u zaštitu ali kada je „Mihailo“ dobrovoljno izabrao da prati Tarzana zbog „ banana“ to više nije naša nadležnost!
Predrag Bulatović je naglasio da je Zoran Pažin glavni koordinator napada na Demokratski front i da je pod kontrolom Mila Đukanovića.
A njegova izjava je licemjerna i bahata jer smo svjesni da je bio revnosan u ostvarivanju zadataka da se osudi Milan Knežević i nevin ode u zatvor. Samo tako beskrupolozna ličnost može davati ovakve izjave i navodno tražiti izručenje Marovića, kada svi znamo da su on, Katnić, Suzana Mugoša i Boris Savić, kao organizovana grupa, presuđenog ubicu Sašu Sinđelića umjesto da po potjernici izruče Hrvatskoj, poslali na odmor u Srbiju.
Trebalo bi nam dva dana da nabrojimo sva lažna obećanja šefa DPS-a koja je dao u Pljevljima i sve što je uništeno u Pljevljima u vrijeme njegove vladavine. Sjetimo se samo da je 2012. godine obećao 40 hiljada radnih mjesta, a danas vidimo kako se usled ogromne nezaposlenosti u Pljevljima dešava masovni egzodus stanovništva.
I nije slučajno to što je Milo Đukanović baš u Pljevljima poručio da treba spriječiti homogenizaciju opozicije jer ga je strah objedinjavanja opozicije koje se ovde desilo i koje će se, uvjeren sam, desiti i za lokalne izbore.
Stoga je važno da 15. aprila Đukanović bude potučen u Pljevljima i zbog predstojećih lokalnih izbora.
Predstavnici režima su svjesni da će izgubiti lokalne izbore u Pljevljima, ali izgleda da nisu još uvijek svjesni da će izgubiti i predsjedničke izbore i da će naš kandidat pobjediti.
U to ime živjeli! Puna mobilizacija! Zaokružite broj 2! Do pobjede! Do slobode!
Nepristojno, neiozbiljno i neodrživo je stavljati u isti koš časnog i doslednog opozicionara Kneževića i Marovića koji se izgubio u Srbiji kao u Amazoniji. Cjelokupni intervju premijera demonstrira kako jedna politički i državno nedorasla osoba može da pokriva najvažniju funkciju u državi. U isto vrijeme taj intervju razotkriva sav mrak premijerove ličnosti, kao i okrutnost aktuelnog režima i temelje poluga vlasti i diktature u Crnoj Gori.
On je poručio vlastima da ne šalju glasnike i mešetare, jer DF neće odustati od borbe.
Lider Demokratske narodne partije i član predsjedništva DF-a Milan Knežević kazao je u intervuu za Standard, da opozicija nema šanse da pobijedi lidera DPS-a Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima ukoliko ne izađu sa zajedničkim kandidatom. Knežević, međutim, ističe da će se opozicija teško ujediniti oko zajedničkog kandidata.
Svako ko milicijom pokušava da zaštiti sebe i ustavni poredak od svog naroda koji štrajkuje – doživjeće siguran krah.“ (Milo Đukanović, Žuta greda, 1988.)
Hoće li se kandidovati? Otac nacije. Obnovitelj tekovina. Najviši sin naših naroda i narodnosti.
Hoće li nas opet povesti svojom premudrom rukom? Sa skupocjenim satom. Preko Atlantika.
Hoće li nas, onako dalekovid, trijumfalno uvesti u američki Koloseum, zajedno sa kečerima i starletama?
Hoće li nas iznova učiti demokratiji i vladavini prava? Taj kauboj. Bastadur. Sa Divljim zapadom u srcu. Bacajući pokajnički pogled ka Karpatima pritom.
Hoće li nas voljeti, opet, naš košarkaš „pobjedničkog duha“? Oslobodilac. Plemenik. Kralj među tajkunima i tajkun među kraljevima.
Zašto se ne kandiduje? Možda nam je nešto zamjerio? Da nije onaj Filip moleći ga pretjerao, pa se sramežljiv iz skromnosti snebiva? Da se nije Duško odmetnuo? Da nije što Pens ili Kurc, ne bilo primijenjeno?
Njegova kandidatura je jedino svjetlo na kraju tunela, poslednja dionica auto puta, najviša retorička forma socijalnih davanja.
Ako Ga ne predlože, ili se On, sačuvaj Bože, ne prihvati, ne vrijedi ni glasati. Jer glasanje je lični, takoreći intiman čin, kao poljubac ili preljuba. Kako varati, ako On, majstor izbornih prevara, nije u igri?
Šta bi činila cijela vojska kibicera i doušnika bez njega kao kandidata? Za koga bi očijukali, nadzirali, ucjenjivali? Sa čime bi izašli pred Roćena, Katnića, Pažina „i pred druge srpske vitezove?“
Zašto nas muči? Koga da očekujemo „ovdje na agori“, ako Njega nema? Hamlet kaže: „spavati, spavati“, ali kako da usnimo bez vođe i kormilara. Demokratičnost je ionako čist avanturizam, suvišna sloboda izbora, proceduralna shizofrenija.
Ako neko trči ne gledajući kuda ide i ne znajući kako glasa, treba odnekud doći i uloviti ga. Kao onaj „lovac u žitu.“
Gdje si, naš lovče? Ima dana koji nisu trebali svanuti. Zar da nas ostavi naš Kum, naš hajduk, naša Britva? Sublimacija naše gorštačke razobručenosti.
Bez ubjeđenja, bez sistema i ideologije, oslobođeni od svega i prijemčivi za sve, kadri da usvojimo ćud i kaprice svake vlasti, bez tebe poput Don Kihota jurišamo na vjetrenjače. Blažove. Pardon, Acove.
Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Evo, usplahirila se opozicija. Predlaže. Prijeti. Kao članovi tvoje partije i nedogmatična bića, uvijek spremna na kompromise, skloni smo padu. Ne dopusti da pokleknemo u ovoj groznici iščekivanja.
Vrati se, Šefe! Dođi iz Dubajia. Sa Briona. Iz penthausa. Dođi i kandiduj se! Onako visok i vječno mlad. Sa svojim organizovanim kriminalnim grupama.
Dođi svojima!
Jer, „varvari“ svakako „ne čekaju na granicama. Oni već dugo nama vladaju“ (Alasdair Macintyre).
Vijesti
Ne samo da iz kabineta predsjednika opštine Danilovgrad ne spore da vrše nezakonita preidizborna zapošljavanja i kupovinu glasova, već i meni lično u svom regovanju javno nude posao, vjerovatno pod uslovom da prestanem da ukazujem na nepotizam, klijentelizam i političku korupciju koju bahato sprovode, rekao je Dragan Bojović, predsjednik OO DNP-a u Danilovgradu, u odgovoru na reagovanje iz kabineta predsjednika Opštine Danilovgrad.
Pa, koliko nudite gospodo trgovci glasovima?
S obzirom na reference koje posjedujem, ne možete iznaći te pare i ta lažna obećanja kojim biste me mogli kupiti. Ni mene, ni većinu građana Danilovgrada koje svih ovih godina vaše jednopartijske i policijske torture nijeste uspjeli ni kupiti, ni uplašiti.
I u toj vašoj političkoj osionosti i beskrupuloznosti, imate hrabrosti da DNP optužite za porodično-kumovsko zapošljavanje?! Vi, koji ste od zgrade opštine, čast izuzecima, napravili dom za zbrinjavanje vaše djece i djece vaših rođaka. Toliko ste članova najužijih familija zaposlili u opštinskoj administraciji da bi vam bilo lakše da, kako kaže jedan moj opozicioni prijatelj, radite od kuće – barem bismo uštedjeli na opštinskim računima za struju.
I sve to u uslovima kad ste uništili danilovgradsku privredu, kad je dug opštine, barem onaj za koji se zna, preko pet miliona eura, kad novoplanirani DPS stručnjaci moraju da rade stojeći u opštinskim kancelarijama, jer zbog viška zaposlenih u administraciji nemaju gdje ni stolicu da postave.
Hoćete li u opštini opet da organizujete polaganje ispita o trošku građana, te ubrzane dopunske kurseve kako biste doškolovali vaše pojedine DPS „kadrove“ koje tobože zapošljavate zbog njihove „stručnosti“?
Politički rad u kabinetu predsjednika opštine Danilovgrad odavno je poprimio Orvelovski profil, pa se neznanje prikazuje kao moć, ropstvo kao sloboda, a zadovoljavanje najbanalnijih ličnih potreba kao pregalaštvo za dobrobit Danilovgrađana. To je tzv. DPS sindrom hipertrofiranog, debelog ja koje neprestano raste, goji se, popunjava sav prostor oko sebe, i kao takvo od sebe više ne može da vidi ništa drugo, štaviše smatra da opština i država i svi drugi građani i postoje samo zato da bi ispunjavali njihove sebične interese.
Otuda, iz kabineta predsjednika OO DNP poručujemo da stojimo kao prepreka i kočnica sebičnim interesima čelnika danilovgradskog DPS-a. Neće Brano Đuranović mjeriti kvalitet članovima DNP-a na namještenim oglasima koje raspisuje na jedan dan.
DNP će u zgradu SO Danilovgrad ući kao nova vlast, za koju će nas birati, ne Milo i Aco Đukanović, već naši sugrađani kako bi se konačno politički oslobodili vas, vaše korupcije, vašeg nepotizma i klijentelizma, vašeg političkog podaništva i poltronstva koje je od nekad lijepe i perspektivne varoši napravilo ekonomsku i kulturnu marginu i pustoš.
I ne brinite se vi o rasipanju glasova u opoziciji. Mi ćemo se sa svojim kolegama iz opozicije lako dogovoriti. Bolje se postarajte o tome kuda ćete vi, kad se vaši lideri i politički mentori dosele na teritoriju naše Opštine, tu nedaleko, u Spuž. Danilovgrad će za rukovodstvo DPS-a, kako bi rekao vaš predsjednik Filip, doista postati „grad iz kojeg se ne odlazi“ – puno, puno godina.
IN4S
Ovo tim prije što će Demokratski front znati da mudro izabere svog predsjedničkog kandidata s izuzetnim izgledima na pobjedu u iole poštenoj i fer političkoj utakmici na predstojećim predsjedničkim izborima. Vrijeme promjena čak i za porobljenu Crnu Goru dolazi, a na tom fonu Đukanović nema šta da traži. Za dobrobit ove zemlje treba da odbije i primisao na kandidaturu, i pored svih naručenih želja, jer je odavno zreo za muzej političkih voštanih figura.
„Valjda su shvatili da je DF neuništiv, a da oni ne mogu biti vodeća snaga jer nijesu u stanju da uđu u biračko tijelo DPS-a“, zaključio je Knežević.
„Potpuno osnovano sumnjamo da su oni koji vode progon i kampanju protiv DF smatrali da u kući Predraga Bulatovića mogu pronaći nešto čime bi mogli da kompromituju DF i iskoriste u njihovoj montaži i podvalama, ili traže nešto što bi moglo teško da optuži vrh režima“, sigurni su u DF-u.
DNP poziva crnogorske intelektualce da pred domaćom i međunarodnom kulturnom javnošću sačuvaju Njegoša i nagradu koja nosi njegovo svijetlo ime, koja je dosad dodjeljivana velikanima a ne marginalcima i političkim aparatčicima.
„Kao što smo obećali da ćemo razbiti optužnicu u paramparčad, to smo ovih dana i uradili“; kazao je lider Demokratske narodne partije i član Predsjedništav Demokratskog fronta Milan Knežević.
Režimski osvjedočeni borac protiv kulturnih strujanja u Crnoj Gori, i partijski aparatčik Mila Đukanovića, koji je za pljuvanje progresivnih tokova i intelektualaca dobio i Trinaestojulsku nagradu, sad je sve skupa sa vlašću pokazao krajnji neukus i nezasitost bez presedana.
Jer, kad su krali, zaduživali i uništavali Crnu Goru, i radili sve što im je palo na pamet, ne smijemo pristati da s njima dijelimo odgovornost za račun koji su sami napravili, a koji će nažalost morati plaćati oni koji nijesu ni bili rođeni kad su ovi došli na vlast. Uostalom, nema dijaloga s režimom koji svakodnevno hapsi, vrijeđa, omalovažava i satanizuje svakoga ko ima drugačije mišljenje od njega i njegovih nalogodavaca.
Ugostiti Bedžeta Pacolija, jednu od personifikacija terorističke OVK, koji usred Podgorice čistom ekavicom saopštava da je crnogorska teritorija u stvari “kosovska”, i da o tome nema rasprave, može samo Srđan Darmanović, koji nikad nije bio crnogorski, već uvijek soroševski ministar.
“Dok njihova djeca uživaju u svim blagodetima, studiraju u inostranstvu, ljetuju u najskupljim ljetovalištima širom svijeta i troše narodni novac, sve veći broj mladih napušta Crnu Goru kako bi zaradili koru hljeba. Emigracija je iz godine u godinu sve veća, posebno kada je sjever Crne Gore u pitanju. Ponosni gorštaci se već godinama bore za goli život i opstanak, jer je ova vlast od sjevera napravila “slijepo crijevo”.
Uostalom, sva Crna Gora je imala direktnu priliku da vidi kako su te “moralne gromade” nedavno u Skupštini patosirane, i intelektualno masakrirane od poslanika DF-a. Zato se Katnić i sprema da zatraži nova ukidanja imuniteta ne bi li bar donekle ublažio duševne boli isfrustiranih poslanika DPS-a, koji se još ne povratiše od fijaska u direktnom sučeljavanju u Parlamentu.
Njegova javno demonstrirana mržnja prema liderima DF – a i potreba za ličnim obračunom najbolje govori o Katnićevom doživljaju institucije specijalnog tužilaštva koje je postalo talac njegovih paranoičnih konstrukcija na kojima bi mu pozavidjela i Agata Kristi.
Uostalom, Lukšić i Roćen veoma dobro znaju kako su im Milo Đukanović i Duško Marković objavili telefonske pozive koje su imali sa Darkom Šarićem. A sad je uslijedio i poziv koji se ne odbija od Milivoja Katnića koji po njegovom poznatom metodu
Današnji dan jedino se adekvatno može porediti sa 12. julom 1941. godine i petrovdanskim saborom, jer im je osnovno obilježje i vezivna nit kapitulacija kao najveće dostignuće a podaništvo kao stil života njihovih promotera.
Ovo je ujedno i najbolja potvrda da je Crna Gora zapravo postala nezavisna jedino od same sebe i pretvorena u privatnu država i monetu za potkusurivanje u kojoj su u cilju očuvanja monopola vlasti dozvoljeni svi dilovi i transakcije.
Tužilaštvo je i na ovom slučaju, još jednom potvrdilo da je u potpunoj funkciji Mila Đukanovića i aktuelnog režima i da će i pored postojanja jasnih dokaza uraditi sve kako bi zaštitlo interese prve familije u Crnoj Gori. Ovdje imamo i slučaj da je Tužilaštvo odustalo i od gonjenja nekih lica jer se uplašilo od mogućeg povratka na neke državne funkcije, kakav je slučaj sa Veselinom Veljovićem koji je u bliskim odnosima sa aktuelnim premijerom.
Ali i jedni i drugi moraju znati, DF je najjači i najorganizovaniji politički savez koji ne može niko uplašiti, jer iza nas stoji pravda i desetine i desetine hiljada naših članova koji su zajedno sa nama spremni da izdrže svaki napad i uzvrate udarac.
