„Priznanjem tzv. države Kosovo režim u Podgorici napravio je najsramniju odluku u crnogorskoj istoriji prema Srbiji, ali i prema teritorijalnim interesima Crne Gore. U terorističkoj tvorevini UČK Tači i njegova družina „plivaju“. Upravo Tači pokazuje licemerje, jer na jednoj strani se tobože zalaže za pomirenje, a na drugoj strani rovari i podstiče projekat velike Albanije“, rekao je Knežević.
Konstituisanjem pravne države biće obezglavljeni kriminal i korupcija na visokom nivou, a svi iz lopovske družine Mila Đukanovića, uključujući i njega, biće procesuirani. Sva imovina stečena kriminalom i korupcijom biće zakonskim rješenjima pretvorena u nacionalno dobro, na opštu korist svih građana. U borbi protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije ne smije biti izuzetaka. Crna Gora ne može više da čeka ni jedan minut, svi moramo doprinijeti- Da radi Crna Gora!
Potpuno je očekivano da DPS-u smeta pobjednička kampanja koju vodi DF, jer svakodnevno raskrinkavamo Mila Đukanovića i njegovu lopovsku družinu, a to ćemo raditi i ubuduće. Crna Gora više ne može da čeka, zato svi zajedno moramo doprinijeti – Da radi Crna Gora!
Da bi ispunio očekivanja mandatara Đukanovića, ministar Danilović mora biti rasterećen i od paranoičnog straha od približavanja Demokratskog fronta i premijerovog DPS-a. U tom cilju toplo proručujem ministru Daniloviću da ne strahuje, jer Demokratski front nikada nije i nikada neće koketirati sa Đukanovićevim DPS-om.
„Radi se o klasičnom činu kapitulacije, a Đukanović tim potezom ne samo da je nanio nacionalnu sramotu i ugrozio integritet i suverenitet države čiji je premijer, već je na sebe preuzeo odgovornost za sve što se u budućnosti bude dešavalo u Crnoj Gori, a tiče se teritorijalnih aspiracija i velikoalbanskih ideja političara što u Crnoj Gori, što van nje“, kaže Knežević.
Koliko sam puta slušao ljude raznih zanimanja kako vladavinu Mila Đukanovića i stanje u Crnoj Gori dovode u vezu sa vođom iz pripovjetke poznatog srpskog pisca Radoja Domanovića. Tako je nedavno moju pažnju privukao neobičan tekst na koricama knjige pisca iz Pančeva Miloša Nikolića pod nazivom „Domanović po drugi put među nama”
To je ujedno i obaveza svih zdravih društvenih snaga koje se protive suludoj ideji mijenjanja duhovno istorijske transverzale naše države i naroda kroz njihovo stavljanje u službu pogubnih imperijalističkih pretenzija NATO-a. Apsolutno svi validni parmetri pokazuju da je vojna neutralnost najbolji, najsigurniji i ekonomski najisplativiji bezbjednosni okvir za Crnu Goru.
Milo je prije neki dan sjedio sa Barakom ravnopravno za stolom, svi smo to uporno gledali danima po medijima, na jednom snimku od 4 sekunde. A obzirom da Barak trenutno ima svojih problema sa pedesetak nuklearnih glava i 1500 američkih vojnika koji se nalaze bukvalno kidnapovani i opkoljeni od strane Erdoganovih poremećenih klerikalnih institucija u bazi Incirlik, red bi bilo, kad su već pravi prijatelji, da Milo ponudi Baraku pomoć
Antirusko i histerično reagovanje Vlade izbornog povjerenja na čijem čelu je Milo Đukanović predstavlja nastavak jedne sramotne i izdajničke politike konfrontacije sa našim dokazanim saveznikom Rusijom. Posebno zabrinjava činjenica da je u ovom posljednjem saopštenju potpisana cjelokupna Đukanovićeva vlada, i da se od ovih naglašenih rusofobičnih stavova, niko od tzv. opzicionih ministara nije ogradio.
Mi iz Demokratskog fronta mu preporučujemo da se pripremi za suočavanje sa pravnom državom i slobodnim institucijama, nakon čega će slučaj njegovog najbližeg saradnika i predsjednika Političkog savjeta DPS-a Svetozara Marovića brzo pasti u zaborav. I tu mu ni Barak Obama ni NATO pakt, zbog kojeg izdaje istorijske vrijednosti i interese Crne Gore, neće pomoći. To mu mi, iz Demokratskog fronta, garantujemo“, poručuje Bojović.
Ovakvi dometi premijera u Bijelom Polju predstavljaju konkretan primjer
njegovih lakirovki u stilu grofa Minhauzena o blagostanju u zaboravljenom
Bijelom Polju. Tim prije što sličnu sudbinu sa primanjima, to jest, neprimanjima u
tom gradu dijele i druge opštinske službe, zahvaljujući Vladi Crne Gore i
Đukanoviću lično.
Tragikomično je da preporod najavljuje čovjek koji je zajedno sa svojim višedecenijskim političkim poslušnicima iz našeg grada najodgovorniji za propadanje bjelopoljske privrede i pretvatanja Bijelog Polja u grad iz kojeg se odlazi.
Režim je 24. oktobra 2015. godine učinio sve da ugasi žižak koji je treperio nad Crnom Gorom u vijeku u kom se brutalnom upotrebom sile nastoje upropastiti naše velike ideje i snovi o slobodnoj i srećnoj državi. Žižak svojim postupcima pokušavaju ugasiti i oni koji su bili u obavezi, zbog građana koji su im dali glas na izborima, da se pridruže protestima umjesto što su pošli uz skute režima i tako po ko zna koji put spasili bolesnika koji je čekao sudnji dan prikačen na infuziju.
Iako su od strane “trojke“”gromoglasno najavljivani čvrsti dokazi o izbornim zloupotrebama, od toga za sada nema ništa. Knežević objašnjava da je ostalo da delegiraju još 158 svojih eksperata po dubini i širini, “ali izgleda da ni u porodicama više nemaju zainteresovanih”.
O sudbini Crne Gore moraju i jedino mogu odlučivati njeni građani u suprotnom država Crna Gora i njeni građani dobrovoljno će prihvatiti kolonijalni status i potiranje suvereniteta i integriteta Crne Gore.
Završni čin izbora Darka Pajovića za predsjednika Skupštine, bez prisustva opozicije, uz isključene kamere, u projektovanu ponoć, jasno indicira da lider Pozitivne nije imao podršku 42 poslanika, kako je to saopštio Milutin Simović.
Čujemo iz Tirane od premijera crnogrskog da je Crna Gora „pred pragom“ Atlanskog pakta. Tu lokaciju je on sam zauzeo po zapovijesti gospodara sa zapada. U takvom ambijentu Đukanović kreće sa pojačanim kordinisanim napadima na Rusiju, Mitropoliju crnogorsko-primorsku kao u političku reviziju svih istorijskih činjenica, zaključno sa osporavanjem slovenskog porijekla, civilizacije, pravoslavlja, jezika i pisma.
Demokratska narodna partija najoštrije osuđuje necivilizovani napad premijera Đukanovića na Mitropoliju crnogorsko primorsku, koji očito ne može da izađe iz diktatorskog šinjela i dežurnog lova na neprijatelje, na sve one koji mu nijesu podređeni. Zavađanje građana i opstajanje na podjelama već je oprobani recept Đukanovića, čime vlada već više od dvije decenije.
Pritom je indikativno ko je sve govorio od domaćih zvaničnika: predsjednik Crne Gore ni riječi, što pokazuje i koliko se za šta pita, niti ko od predstavnika zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Uostalom i zašto bi, kad ni njih niko ništa ne pita, osim što dobijaju premijerove naloge. Zato je govorio samo premijer, koji se za sve i pita po sistemu „Država to sam ja“, i ovim svojim nastupom stavio jasno do znanja da je od Crne Gore napravio svoj privatni feud, u kojem treba da postoji samo jedan glasnogovornik, uz promociju lične volje.
Potpisivanjem protokola o priključivanju Crne Gore NATO-u režim je našim građanima oteo suverenost i stavio je u ruke te vojne alijanse, suprotno većinskom raspoloženju naših građana, uz to brutalno rušeći ustavni poredak države Crne Gore, rekao je predsjednik DNP-a i jedan od čelnika DF-a Milan Knežević.
Razbijanje SRJ dogodilo se, kako navodi Nedeljnik, deset godina uoči nezavisnosti Crne Gore, kada su se u hotelu „Jugoslavija“, u januaru 1996. godine sreli po prvi put Vukašin Maraš – šef crnogorske obavještajne službe i Džozef Bazbi – šef britanske obavještajne službe To je bilo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a uoči krize koja će izbiti na Kosovu i Metohiji.
Demokratska narodna partija ukazuje cjelokupnoj crnogorskoj javnosti na činjenicu da su najveće posljedice povodom incidenta u Skupštini Crne Gore nastale upravo naknadno, kad je došlo do duševnih boli režimskih poltrona, koji su horski digli kuknjavu u zaštitu lika i djela kulturnog premijera Đukanovića, koji je i izazvao cio incident časteći opozicionare komplimentima tipa „kreteni“, „idioti“, „majmuni“, i sl.
Gebelsovska montaža konferencije DNP – a i NOVE na kojoj je najavljeno da će ove dvije stranke obilježiti deset godina od brutalno pokradenog referenduma i sjećanja na zajedničku državu, obilovala je sekvencama bacanja suzavca, šok bombi i gumenih metaka, koje je režim velikodušno izručio na sopstveni narod 24. oktobra. Ovakvo izlivanje medijskog sliva i sp(l)ina u drugom Dnevniku dovoljno govori o panici koju je kod režima izazvala naša najava da ćemo obilježiti sjećanje na zajedničku državu
U ovom našem vremenu koga su pojeli političari i tajkuni osvanuće dan kao i svi ostali. Pisao sam o svemu, najmanje o sebi, zato sam dužan zbog onih koji se pitaju ko je taj Jovo Pejović koji nas danima smara svojim kolumnama odgovoriti.
Mi smo svojim djelovanjem branili interese naroda, a u šta se pretvorila Skupština mislim da onima koji su ostali unutra ne bi trebalo dati ni centa. Upravo oni sa onim što rade nijesu zaslužili da budu plaćeni.- jasan je Knežević.
Sa žaljenjem konstatujemo da su predstavnici bivše opozicije, pod očiglednim uticajem NATO ambasada, odlučili da podrže i pokušaju da spasu Mila Đukanovića, umjesto da prihvate ponudu o opozicionoj saradnji, odnosno plan akcionog jedinstva čitave opozicije, koji im je uputio Demokratski front prije mjesec dana.
„Onaj ko organizuje izbore“, govorio je Nikola Pašić: „taj ih i dobija”. Zato ako ne bude prelazne vlade, šanse za smjenu režima će biti znatno umanjene. Ova vlada sprovodi odluke kao i svaka kolaboraciona vlada, pa samim tim nema legitimitet da organizuje izbore.
U svakom slučaju, ko god se bude odlučio na spasavanje Mila Đukanovića, ne samo što će porušiti sve mostove saradnje koja je bila ponuđena od strane DF – a , već će sebe dobrovoljno baciti u zagrljaj političkog pitona koji će ih postepeno daviti i gutati do izbora, a onda samo izbaciti njihove političke kosti, kako to pitoni i obično rade.
U trenutku kad su svima usta puna borbe protiv političke korupcije, kako nazvati društveno-politički fenomen Žarka Rakčevića, koji niti je učestvovao na parlamentarnim izborima 2012, niti ima parlamentarni status, a nonšalantno se samoproglašava za predstavnika opozicije, i kao dokazani “opozicionar” još nonšalantnije ulazi u Vladu Mila Đukanovića.
Fer i demokratske izbore može, smatra on, da organizuje samo prelazna vlada u kojoj ne bi bilo Mila Đukanovića, ali ni lidera drugih političkih subjekata, uključujući i DF.
