Način na koji je Vilander iskazao patološku mržnju prema Novaku Đokoviću i srpskom narodu zaslužuju prezir, ali kao strastveni fan Novaka Đokovića nijesam mogao da se suzdržim a da ne komentarišem ovu sramnu izjavu koja najbolje govori da je Vilander ne samo mrzitelj Novaka Đokovića već i ličnost nedostojna pomena.
Meni je odavno jasno da na putu smjene režima ne stoje ni Milo Đukanović ni DPS. Na tom putu stoji američka i briselska administracija čiji je Crna Gora protektorat. Uvjeriće se građani Crne Gore jednoga dana kada se sve tajne otkriju da ovo moje upozorenje nije bez osnova. Ali, to mi i nije neka velika utjeha, kada jednom broju građana nije i neće nikada biti. To što onima koji ih savjetuje može pasti na pamet da osmisle krađu izbora graniči se sa nevjerovatnim. No, sve više sam ubijeđen da scenario za izborne krađe pišu njihovi sponzori sa strane, jer više i nije tajna da američke pudlice oličene u crnogorskim režimlijama bespogovorno izvršavaju sve zadatke.
Kad padnemo u zamku navijanja za naše i vaše, onda je to kraj zdravog razuma i početak bezumlja u kom se kriminalci i zločinci najbolje snalaze. Čini se da to vrijeme intenzivno traje.
U svojoj istoriji Crna Gora na važnim političkim funkcijama nikada nije imala više lopova i lažova. Krade se i laže na svakom koraku. Postalo je primitivno ili, kako bi rekli mladi, demode biti častan i pošten jer je to u sukobu sa zvaničnom politikom režima. Časni i pošteni su politički nepodobni i njih treba držati podalje od onih mjesta gdje mogu imati uvid u krađe i zloupotrebe.
Crne Gore koju su karakterisali hrabrost, solidarnost, uzajamnost, istrajnost i skladni međuljudski odnosi, više nema. Diktator je stvorio ulizice, poltrone, požmirepe, podrepice, sebične i od crnogorskih korijena odvojene ljude. Crnoj Gori treba nova, svježa krv mislećih, moralnih koji će poštovati ljude, pravednost i plemenitost, koji će ugraditi sebe u službu pravde i istine.
Večeras je sali Mjesne zajednice Tološi bilo jako tijesno za sve zainteresovane građane, koji su bili zainteresovani da prisustvuju predizbornom predstavljanju Demokratskog fronta.
Veliki broj okupljenih građana i sjajna atmosfera na skupu potvrđuje dosljednost dobro vođene kampanje u organizaciji DF-a.
Na sceni je svojevrsna degradacija svega i svačega. Zato svi koji želite promjene, oprez! Otvorite četvoro očiju na biralištima. Naročito vi kojima je povjereno čuvanje glasačkih kutija na biračkim mjestima. Ne vjerujte u riječi članova biračkih odbora koji su tu u ime vlasti i koji po pravilu uvjek govore:„Tu smo, kao i vi da ovo završimo ljudski i pošteno“. Poslije ovih riječi po pravilu slijedi krađa.
Zašto država Crna Gora te mlade ljude koji su nas toliko puta na raznim takmičenjima obradovali vrhunskim rezultatima nije dostojanstveno dočekala sada kada ti rezultati nijesu bili na nivou njihovih realnih mogućnosti? Svjetski poznata i priznata imena kao što su Bojana Popović, Katarina Bulatović, Mlađan Janović i mnogi drugi nijesu to zaslužili… Naprotiv, zbog svega što su dali crnogorskom i svjetskom sportu, bez obzira na njihove učinke u Riju, zaslužuju svako poštovanje.
Građani Crne Gore konačno moraju znati da je ova vlast bez duha, nihilistična i cinična. Ljude koji se godinama sklanjaju od vlasti, njene iracionalnosti i uvjerenja da je njoj sve dozvoljeno moramo ohrabriti i upozoriti da vremena za čekanje više nema. Crnoj Gori je potrebna građanska hrabrost, hrabrost da se suoči sa istinom.
No, suština svih izbora bi morala biti da ne dozvolimo da o našem glasu odlučuje neko drugi, neko kome smo predali ili ustupili glas. Glas koji je izraz naše slobodne volje, ima najveću težinu pa i po cijenu da smo pogrešno izabrali.
Koliko sam puta slušao ljude raznih zanimanja kako vladavinu Mila Đukanovića i stanje u Crnoj Gori dovode u vezu sa vođom iz pripovjetke poznatog srpskog pisca Radoja Domanovića. Tako je nedavno moju pažnju privukao neobičan tekst na koricama knjige pisca iz Pančeva Miloša Nikolića pod nazivom „Domanović po drugi put među nama”
Zato u rijeci ovog nesrećnog vremena u kome se sve kupuje pa čak i ljudske duše sve izgleda sitno i bezvrijedno. Sve osim života. Zato ne dam da pokore moju mrvu života. Jer ako su mogli biti vlast u mojoj zemlji ne mogu i neće nikad biti gospodari moje duše.
Onom najboljem, najmudrijem i najdalekovidijem Svetom Petru Cetinjskom nijesmo se odužili na način na koji je to zaslužio. A on nam je trasirao put u budućnost i ostavio oporuku kuda i s kime. Vrijeme je da se vratimo na taj put
Bio sam svjedok razgovora trojice bivših pitomaca iz Slovenije, Hrvatske i Srbije i njihovih riječi da ne mogu da se pomire sa činjenicom da se na teritorijama države kojoj su poklonili najljepše godine svojih života i kojoj su se upravo ovdje zakleli na vjernost sada voljom velikih sila moraju smatrati strancima.
Režim je 24. oktobra 2015. godine učinio sve da ugasi žižak koji je treperio nad Crnom Gorom u vijeku u kom se brutalnom upotrebom sile nastoje upropastiti naše velike ideje i snovi o slobodnoj i srećnoj državi. Žižak svojim postupcima pokušavaju ugasiti i oni koji su bili u obavezi, zbog građana koji su im dali glas na izborima, da se pridruže protestima umjesto što su pošli uz skute režima i tako po ko zna koji put spasili bolesnika koji je čekao sudnji dan prikačen na infuziju.
Svjedoci smo rastakanja i raspadanja moralnih normi i etike društva u kom živimo. Riječi ”čast”, ”poštenje”, ”dostojanstvo” postaju arhaizmi. Popularnije je hejtovati, šerovati, ugraditi silikone i napraviti selfi, reketirati, krasti i lagati nego živjeti časno i pošteno.
Način na koji je formirana takozvana vlada izbornog povjerenja u Crnoj Gori i neki ministri iz redova opozicije koji su se u njoj našli potvrdili su moje više puta iskazivane stavove u javnosti da ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijerka otkrije svoj trag
Hrabri i prkosni čovjek koji ni po koju cijenu nije htio da proda svoju vjeru i srpske korijene, iako je živio teškim i mukotrpnim životom. Više je volio da umre od gladi nego da izda svoja uvjerenja i izgubi čast. Režim ga je godinama proganjao i stavljao pred velika životna iskušenja. Pred njim je bio izbor ili da odustane od borbe ili da nastavi da živi u bijedi i siromaštvu i umre kao pošten i častan čovjek.
U ovom našem vremenu koga su pojeli političari i tajkuni osvanuće dan kao i svi ostali. Pisao sam o svemu, najmanje o sebi, zato sam dužan zbog onih koji se pitaju ko je taj Jovo Pejović koji nas danima smara svojim kolumnama odgovoriti.
Vrijeme je da se stavi tačka na manipulacije za koje posežu političari u beskrpuloznoj borbi za glasove. Moramo to učiniti i zbog naših predaka čija se borba za zajedničku otadžbinu danas želi predstaviti posve drugačije na sramotu njihovih potomaka.
„Onaj ko organizuje izbore“, govorio je Nikola Pašić: „taj ih i dobija”. Zato ako ne bude prelazne vlade, šanse za smjenu režima će biti znatno umanjene. Ova vlada sprovodi odluke kao i svaka kolaboraciona vlada, pa samim tim nema legitimitet da organizuje izbore.
Više i nije tajna da je svijet ušao u novo varvarstvo i to prije svega zahvaljujući NATO-u i Zapadnim silama koje režiraju nerede, vode ratove i štampaju milijarde i milijarde dolara bez pokrića. U današnjim vremenima materijalizma i vulgarizma nema humanosti, lijepog ponašanja i ophođenja među ljudima. Sotona koji vlada svijetom ima za cilj poništavanje svih ljudskih vrijednosti.
Mogu samo zamisliti kako će u godini izbora izaći iz mišje rupe i preplaviti Crnu Goru. Neće se moći od njih odbraniti čak ni oni koji nemaju moć vlasti, jer nikad se ne zna kada se može sve preokrenuti, a njima je stalo da vam daju do znanja da su i u vašoj blizini.
Čovjeka je najteže uvjeriti u istinu. Tako je laž o srpskim zločinima postala sakralna i globalna istina. Laž te vrste mogla se zbiti samo u civilizaciji i konstelaciji snaga u ovakvom svijetu čija je osnova postojanja zasnovana na laži i obmanama.
Ova vlast upravlja Crnom Gorom tako što onima koji se bune, a koji su skloni potkupljivanju baci po kosku da zanijeme, jer ne mogu istovremeno da glođu i da se bune. To u Crnoj Gori, kažu, nije pristojno.
I bez obzira kako ko tumačio rezultate glasanja, vlada je pala. Pala je i Pozitivna Crna Gora. Da li će pasti ili preživjeti opozicija, ostaje da se vidi. Sve zavisi od toga da li će nastaviti da vodi politikantsku ili državničku politiku. Hoće li razum pobijediti sujete, pojedinačne i uskostranačke interese? Hoće li opozicija biti na visini trenutka u kojem se nalazi Crna Gora?
Sprega političara i kriminalaca je tako čvrsto uvezana u sistem da do njegovog pucanja jedino može doći kada se posvađaju oko podjele plijena ili kada narod bude shvatio da igra koja se igra punih 27 godina vodi Crnu Goru u sveopštu kataklizmu
To je istovremeno i naš dug prema građanima koji nas godinama upozoravaju da borbu za rasvjetljavanje brojnih nerasvijetljenih ubistava, kao i borbu protiv korupcije i kriminala, gašenja elementarnih prava i sloboda građana i protiv izdaje nacionalnih i državnih interesa petrovićevske Crne Gore moramo dovesti do kraja. Moramo do kraja razotkriti i kakva je bila uloga pojedinih opozicionih partija i njihovih lidera u usporavanju procesa koji je odavno trebalo da dovedu do smjene ovog režima.
A pobunjeni građanin Crne Gore je na protestima DF-a govorio gestom jednog Albera Kamija. On je ustao u odbranu prava na mišljenje, na slobodu, na dostojanstvo. On je ustao u odbranu prava na slobodne, fer i poštene izbore. On je ustao da iskaže bunt zbog brutalne upotrebe sile od strane specijalnih jedinica policije nad mirnim građanima. On je ustao u odbranu Crne Gore
Aktuelni vlastodržci se ne mogu identifikovati s nijednom časnom osobom, a kamoli s vlašću onih država u kojima su ljudi, njihovi životi i imovina na prvom mjestu. Slobodno građansko društvo kome teže sve demokratske i pravno uređene države ne stanuje u Crnoj Gori. Takvo društvo u kriminalnim vodama nema šansi. Crnoj Gori je potreban generalni remont u svim oblastima, a prije svega u dijelu vraćanja povjerenja u ljude i u institucije sistema. Potrebna joj je smjenjiva narodna vlast koja će polagati račune svojim građanima. Kažu da se vlast osladi. Više od četvrt vijeka diktatorske vlasti u Crnoj Gori je i previše, znamo da je takvima najteže otići, ali moraće.
